majko...kupi mi top!
divan ja post napisa za svoj rodjus, ali smijem samo spomenuti, da NISAM isla za Bosnu...da se divan auto sjebap bas dan prije...HVALA! tek sam otisla u februaru...ne mogu vam opisati taj osjecaj kada sam zagrlila svoju Jacu...tako mi je nedostajala...nisam bila pola godine...tako mi je trebala...i svo to okruzenje oko mene...mama, familija, drugovi...SVE!
otisla sam sretna, vratila u nestrpljenju, ali sve je zavrsilo onim mojim " Zasto ja Boze...sto mi ne dozvoljavas biti sretna?"
Pa da, mislim, zar sam mogla ocekivati, da cu se bas JA nekome svidjeti? I ako on mene pozove na svoju svirku, pokloni mi svoj CD, razmjenimo brojeve i kazemo da cemo se sresti cim dodjem iz Bosne...sve to nista ne znaci, jer kada ti njemu posaljes poruku, a on ti ne odgovori ...e vala...nek se svi fino gone u pi..... materinu...
svi kazu, mozda nije u Austriji mozda ovo mozda ono...ali ja znam kada nekome nisam pozeljna...ok je 1 dan, pa 2 ili 3...razumijem i sedmicu dana...ali skoro 3 sedmice ne odgovoriti??? dobila sam ja jasnu poruku...a poruka glasi " Sina...u snovima se ne zivi!" pa da...samo i mogu sanjatu, da ce se i meni konacno osmijehnuti sreca...ali nece nikada kako izgleda, jer ovom gore izgleda nije stalo do nekih ljudi i pusta ih samo da pate...znam da sada mislite...ayd ba...jebat ljubav i momke...ali ne mislim ja samo na to...ima i drugih stvari koje nikako da krenu kod mene ili se samo jos vise sjebavaju...neka, nema veze...nadat cu se ja i dalje...
mnogi kazu, budi sretna sto imas tako dobro i da ima gore od goreg...ali moj odgovor je uvijek isti: Meni je moja nesreca najveca i najbolnija. Zao mi je drugih, stvarno suosjecam, ali i meni je tesko s mojom boli koju treba da prezivljavam sve iznova, svaki dan. Nije ni meni bas lahko. Pogotovo kad vidim kako su neki drugi sretni...Jel pogresno zeljeti jedno parce te srece? Nije, ali niko ne zeli da mi ponudi...i ako se borim za to, opet necu dobiti...HVALA ponovo...scim ja to sve zasluzujem, ne znam...al ayd...ako ovako nekome cinim dobro ili zabavim ga nek im bude...Halal im bilo...znam da cu se osvetiti jednom...svaka suza i svaka bol mene ojaca...samo sto tek moram da skupim tu snagu, da se osvetim...


et...2 godine su prosle otkad mi je onaj konj od Jaske ucinio ono za moj rodjendan...i od tada sam izgubila zelju za rodjendanom...mislim da se moj sestra cak vise veseli mom rodjendanu nego ja sama...ma nisam ni ja sva svoja...dosta sam se promijenila od tada...sta ces...c´est la vie...
opet je stigao taj dan...21. April...dan kada sam upoznala Enida...sada su 4 godine...meni se cini kao vjecnost...kao decenije a ne kao samo 4 godine...toliko sam propatila s njim...a danas me ovaj dan ne boli...tuzna sam jer sam sve to prosla a nista nisam dobila od toga...samo sam patila i plakala...pa se sada pitam...jel u redu pustiti jos jednu suzu radi njega...
eto opet mi se to desilo sto nisam htjela...opet je moj Enid usao u moj zivot...vidi ti mene zovem ga mojim...luda sam i ja skroz na skroz...
Kako mi nocas fale tvoje mane...
pa majkemi je sve ludo kod mene...o cemu sad opet pricam hehe
BAJRAM SERIF MUBAREK OLSUN svim vjernicima:)
